Programiranje pruža deci način da razmišljaju o tome kako da napišu program koji kompjuter može da razume. Da bi računari bilo šta izvršili, program mora da definiše apsolutno svaki korak.

Kada razmišljamo o pisanju programa, razvijamo sledeće veštine:

  • kako da veliki problem, rastavimo u više manjih (dekompozicija)
  • kako da rešenje iz prošlosti primenimo na trenutni problem (prepoznavanje šablona)
  • kako da odvojimo bitno od nebitnog (apstrakcija)
  • prepoznavanje i definisanje koraka koji vode do rešenja (algoritmi)
  • osvrtanje, usavršavanje, ispravljanje grešaka (debagovanje)

Pored veština rešavanje problema, razvijaju i logičko razmišljanje i odnos uzroka i posledica. Sve ove veštine su važne kako za posao tako i za privatni život i učimo programiranje kako bi ih razvijali dalje.

Mi verujemo da je prava vrednost programiranja upravo u programerskom načinu razmišljanja i zato ne učimo da bi programirali – programiramo da bi učili.