Reklame i deca se danas retko sreću kao spotovi koji prekidaju crtani film. Deca ih gledaju na TikToku, YouTube-u, Instagramu, u igricama, kod influensera — često i ne znajući da gledaju reklamu.

Zato možda više nije dovoljno da ih učimo samo: „Nemoj da veruješ reklamama.“ Mnogo je korisnije da nauče da zastanu i zapitaju se: Ko mi ovo govori, zašto i šta želi da uradim?

Reklame i deca: kada oglas više ne izgleda kao reklama

Nekada je bilo prilično jasno gde se završava program, a počinje reklamni blok. Danas je, međutim, granica mnogo mutnija.

Influenser može usred videa da pokaže nove slušalice. Neko snima „morning routine“, raspakivanje igračke ili šta nosi u školu, a proizvod je sve vreme deo priče. Ponekad jasno piše da je sadržaj sponzorisan. Ponekad je to jedva primetno.

Detetu takav sadržaj ne izgleda kao reklama. Izgleda kao preporuka osobe koju prati i kojoj veruje.

Zato cilj nije da deca počnu da sumnjaju u sve što vide. Cilj je da nauče da postavljaju pitanja. Na primer:

  • Ko je napravio ovaj sadržaj?
  • Zašto mi pokazuje baš ovaj proizvod?
  • Da li je neko plaćen da ga preporuči?
  • Da li bi video bio jednako zanimljiv da tog proizvoda nema?

Nije samo pitanje šta kupujemo

Slična pitanja možemo da postavimo i kada su u pitanju viralni izazovi, aplikacije i društvene mreže.

Kada dete učestvuje u nekom trendu, ono ne daje nužno novac. Daje, ipak, nešto drugo: vreme, pažnju, fotografiju, glas ili neki drugi podatak.

To ne znači da iza svakog izazova postoji skrivena namera. Ali je korisno da dete nauči da se zapita: Šta ovde dajem i šta dobijam zauzvrat?

To je posebno važno u digitalnom svetu u kojem se aplikacije i platforme bore za našu pažnju. O tome smo pisali i u tekstu AI i deca.

Dva pitanja koja roditelji mogu odmah da koriste

Kad su reklame i deca tema kod kuće, ne mora da se pravi veliko porodično predavanje. Dovoljno je ponekad, dok dete gleda neki video ili objavu, pitati:

Šta ovaj sadržaj želi da uradiš? Možda da kupiš nešto, klikneš, podeliš ili ostaneš još malo na aplikaciji.

I drugo: Kako pokušava da učini da se osećaš? Možda da ti nešto nedostaje, da budeš popularniji ako nešto imaš, ili da propustiš nešto ako odmah ne reaguješ.

Preporučujemo da vodite upravo ovakav razgovor sa decom: da zajedno pokušamo da prepoznamo šta se reklamira, kome je reklama namenjena i koje tehnike koristi da proizvod učini privlačnijim.

Zašto o reklamama pričamo na času robotike?

Zato što tehnologiju ne želimo da učimo odvojeno od sveta u kojem se koristi.

Kada deca naprave svetleći reklamni pano od LEGO elemenata, micro:bit-a ili Scratch-a, zadatak nije samo da lampica zasvetli ili da se nešto pokrene. Treba da odluče:

  • Šta želimo da ljudi primete?
  • Kako ćemo privući njihovu pažnju?
  • Zašto smo izabrali baš ovu boju, zvuk ili pokret?

U tom trenutku dete više nije samo neko kome se reklama prikazuje. Ono postaje njen autor.

I upravo tada mnogo lakše vidi da ni reklame koje svakodnevno gleda nisu nastale slučajno. Neko je, dakle, izabrao muziku, boju, priču, osobu i poruku sa razlogom.

Od korisnika tehnologije do njenog autora

To je ideja koju pokušavamo da provučemo kroz mnogo naših aktivnosti. Nije dovoljno da dete ume da koristi aplikaciju, robot ili veštačku inteligenciju. Želimo da razume i zašto je nešto napravljeno baš tako i kako utiče na ljude koji ga koriste.

Jer tema reklame i deca pokazuje da digitalna pismenost danas nije samo znati gde treba kliknuti. To je i sposobnost da zastanemo i pitamo: Zašto želim ovo što upravo gledam — zato što mi je zaista potrebno ili zato što je neko veoma dobro privukao moju pažnju?

Više o tom stavu, da dete bude stvaralac a ne samo konzument, možete pročitati na stranici Zašto baš mi.