Veliki Dnevnik RTS ugostio je Digi Klince da pokaže kako deca uče robotiku i programiranje kroz igru, a ne kroz suve definicije. Kamere, svetla i kratko vreme pred milionima gledalaca nisu naša svakodnevica, ali priča jeste: dete koje pravi, testira i objašnjava šta je napravilo.

Veliki Dnevnik RTS i Digi Klinci

U studiju smo govorili o časovima, projektima i zašto nam je važno da tehnologija bude alat, a ne cilj. Ista poruka stoji i u tekstu zašto radimo baš ovako.

Nacionalna televizija ima moć da roditeljima približi ono što se inače vidi samo u učionici. Zato smo zahvalni što je priča o deci koja programiraju stigla i do Više o programu možete pročitati na RTS-u.

Veliki Dnevnik RTS: Digi Klinci u studiju

Veliki Dnevnik RTS nije nagrada sama po sebi. To je prilika da se javno kaže da deca u Srbiji mogu da uče ozbiljne stvari na način koji im odgovara: kroz projekat, drugara i pitanje šta još možemo da napravimo.

Posle gostovanja učionica ostaje ista. I dalje se lepi LEGO, i dalje se debug-uje program, i dalje se neko nestrpljivo javlja da pokaže šta radi. Mediji prolaze, a navika stvaranja ostaje. Ako je neki roditelj tog večera odlučio da detetu da prostor da pravi umesto samo da gleda, gostovanje je uradilo svoj posao. Hvala ekipi koja nas je strpljivo saslušala i deci koja su pred kamerom ostala svoja.

Gostovanje u Velikom Dnevniku RTS ostaje u arhivi, a časovi idu dalje. Nama je važno da medijski trenutak ne pokvari ritam učionice. Deca nisu sadržaj. Ona su autori. Ako posle emisije neko dođe na čas jer je video robota na televiziji, dobili smo novog druga, ne novog gledaoca. Zato ponavljamo istu rečenicu kod kuće i u studiju: pravi, testiraj, objasni. Televizija ume da pojednostavi. Mi ne smemo. Iza svakog kratkog klipa stoje meseci rada, pogrešnih programa i strpljenja. Hvala deci što nisu glumila. Hvala roditeljima što su pustili da priča bude njihova, ne naša reklama. I hvala urednicima što su dali prostor temi koja retko ulazi u udarni termin, a menja kako porodica vidi ekran.

Verovatno je logično, ali ipak pomalo iznenađujuće. Posle malog, evo nas i u velikom dnevniku 🙂