Mali Dnevnik RTS ugostio je naše robote plesače i decu koja su ih isprogramirala. Za mališane pred televizorom to je bio dokaz da kod nije apstrakcija: robot zaista igra, pada, ustaje i ponovo igra jer mu je neko napisao korake.
Mali Dnevnik RTS i roboti plesači
Ples robota zahteva ritam, petlje i dogovor u timu. To je isti duh sa kojim smo krenuli, opisan i u priči o našu prvu godinu školice robotike.
Dečiji program nacionalne televizije pravi most između učionice i dnevne sobe. Hvala redakciji na Više o programu možete pročitati na RTS-u.

Mali Dnevnik RTS pokazao je ono što roditelji retko vide na času: smeh kada robot pogodi pokret i tišinu kada treba da se popravi greška pred kamerom. Oba trenutka su učenje.
Roboti plesači nisu trik za ekran. Oni su vežba da se apstraktna naredba pretvori u pokret koji svi mogu da vide. Kada dete objasni voditelju zašto robot skreće levo, u tom trenutku programiranje prestaje da bude školski predmet i postaje jezik. Zato volimo ovakve pozive: ne zbog reklame, već jer dete čuje sopstveni glas dok priča o nečemu što je samo napravilo, pred vršnjacima koji gledaju iz svojih kuća.
Mali Dnevnik RTS gledaju baš ona deca kojjoj se obraćamo. Zato je važno da robot na ekranu ne izgleda kao čarolija iz laboratorije, već kao rezultat časa koji može da se ponovi. Ples je izabran namerno: svi razumeju ritam, a kod ostaje vidljiv u pokretu. Ako mališan kod kuće pita kako robot zna korake, to je početak programiranja. Nije potreban studio. Potrebna je znatiželja i neko ko ne da gotov odgovor. Mi ćemo i dalje prihvatati pozive kada možemo da donesemo pravi projekat, ne prezentaciju. I dalje ćemo posle snimanja vratiti robote u kutiju i u utorak nastaviti tamo gde smo stali. Mediji su prozor. Učionica je kuća.
Bili smo gosti Malog dnevnika na RTS 2! 🙂 U stvari, Mali dnevnik je bio naš gost, posetili su nas pa smo se zajedno zabavljali praveći robote plesače. Pogledajte, i saznajte ko su Vidoje i Svetlana 😉
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.